Job 35

1Još govori Elijuj i reče: 2Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veća od Božije? 3Jer si rekao: šta će mi pomoći, kaka će mi biti korist, da ne griješim?

4Ja ću odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom. 5Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe.

6Ako griješiš, šta ćeš mu učiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta ćeš mu nauditi? 7Ako si pravedan, šta ćeš mu dati? ili šta će primiti iz ruke tvoje? 8Čovjeku kakav si može nauditi tvoja zloća, i sinu čovječijemu pomoći tvoja pravda.

9Vapiju od velikoga nasilja kojima se čini, i viču na ruku silnijeh; 10A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noću; 11Koji čini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.

12Tamo viču s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni. 13Jer Bog ne sluša taštine, i svemogući ne gleda na nju. 14Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; čekaj ga.

15A sada čim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si učinio; Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava riječi.

16